недеља, 18. септембар 2016.

Gej je ok, da li je fer?


Dva puta godišnje, već više od deceniju, Beograd je u potpunoj blokadi.
Jednom je to kada se održava "Beogradski maraton" i to je manifestacija koja bi trebalo da promoviše ovaj grad.
Drugi put je u toku gej parade i to je manifestacija koja bi trebalo da promoviše prava LGBT populacije.
U slučaju maratona na kraju trke se proglašavaju pobednici i dodeljuju im se nagrade.
U slučaju gej parade još uvek nisam shvatio ko na kraju tu pobeđuje.
Ovo nije priča o "Adamu i Stevi", dakle apsolutno nemam problem sa činjenicom da gej populacija traži prava za koja veruje da drugi imaju, a njima su uskraćena.
Nije priča ni o tome da li je to u duhu hrišćanstva, pravoslavlja i sl., jer ni Bog sigurno nije svoje propovednike zamišljao u "napucanim" kolima, u vilama sa bazenima i sa tarifom za "duhovne usluge" pa ipak tako izgleda njihov "duhovni svet".
Ovde je priča o nečem sasvim drugom.
Ovogodišnji "uvod" u gej paradu bio je napad na  poznatog gej aktivistu u po bela dana, u centru Beograda, od strane dvojice napadača koji su ga udarili u ruku uz povike "Evo ga onaj peder!".
Tako su preneli mediji.
Odmah sutra dan su se oglasili visoki predstavnici EU o pravima gej populacije u Srbiji.
Nakon toga ništa više.
Meni je sve to izgledalo kao loš "trejler" za nastavak sage "Gej parada" samo je Srđan Dragojević ovog puta ostao bez kinte za film.
Pitanje na koje nisam uspeo do sada da dobijem odgovor je jednostavno "Gde mogu da se vide podaci o ugroženosti gej populacije u Srbiji?"
Koliko je napada u pitanju? Koliko otkaza? Koliko narušenih ljudskih prava garantovanih Ustavom?
Nigde nisam pronašao taj odgovor.
Postoji barem desetak nevladinih organizacija koje se aktivno bave zaštitom prava i promovisanjem svega što traži LGBT populacija. Ni na jednom sajtu ovih organizacija ne postoji bilo kakva informacija o dimenzijama ugroženosti. Takvih podataka nema ni u zvaničnim podacima državnih institucija.
Postoji jedino "praćenje medija o načinu na koji oni govore o LGBT populaciji"
Dakle barem deset nevladinih organizacija postoji i radi, da bi postojale moraju imati sredstva od kojih funkcionišu, a njihov rad se u suštini svodi na distribuciju gej časopisa, knjiga i "informacija iz sveta" o LGBT populaciji.
Jasno je da neko sve to finansira, ali svrha i efikasnost nisu baš primetne. Sem ideje da se dobro zaradi.
Takođe ne znam da li ste znali da u okviru MUP-a postoji oficir za vezu sa LGBT populacijom?
Koliko znam oficir za vezu u srpskim vojnopolicijskim strukturama postoji samo još u Prištini.
U najmanju ruku zvuči kao da je LGBT populacija uključena u direktna ratna dejstva ili trpi danonoćne napade i provokacije "po svojim položajima".
Stvarno zvuči kao ratno stanje zar ne?
Sledeća stvar koja mi je takođe zapala za oko jeste da bez problema možete za par trenutaka "izgoogle-ati" desteak gej klubova u Beogradu koji se promovišu preko interneta.
Sa jedne strane visok stepen ugroženosti i oficir za vezu, sa druge NGO koje se bave "reklamom" LGBT ideja i klubovi gde možete provesti prijato gej veče.
U gradu koji se "ponosi" imidžom "dobre i jeftine zabave".
O čemu je reč? Proširenje "bogate ponude za strance" koju neće moći da odbiju?
I onda će za potrebe gej parade ponovo grad biti blokiran, policija u punom broju i punoj ratnoj opremi biti izvedena na ulice da bi sve izgedalo kao u nekom niskobudžetnom akcionom filmu.
Zbog čega?
Koji su to benefiti koje sama LGBT populacija ima od ove vrste "akcionog filma"?
Čini mi se mnogo više štete nego koristi.
Pojedinci sigurno imaju finansijsku koristi, to nije sporno.
Inače prvi "pride" je održan u New Yorku kao odgovor na raciju policije u gej klubu Stonewall Inn u Greenwich village-u u blizini New York-a '69 godine.
I to se dogodilo pre skoro 50 godina.
Kod nas još niko nije dao nikakve precizne informacije o konkretnim primerima ugroženosti sem gomile pamfleta, fraza i predstave koja se odvija svake godine iznova.
Više je primera da su i unutar same gej populacije mnogi kritikovali ovaj način zastupanja svojih prava optužujući organizatore za komericijalizaciju, neodmeren način i izvrgavanje ruglu kako ideje za koju se bore tako i ličnog ugleda.
Zašto je onda kod nas zabranjeno kritičko mišljenje i bilo kakva primedba na ovu manifestaciju se odmah tretira kao "zaostalost","zatucanost" ili barem neka vrsta "totalitarnih shvatanja"?
Stvoren je privid da niko u svetu nije protiv ovakvog načina borbe za prava LGBT populacije i da će Srbija biti "poslednja crna rupa" ukoliko neko bilo šta javno izgovori protiv "parade".
Čemu to?
Ako morate i volite da zaradite nije obavezno da bilo koga tretirate kao da je slabouman.
U tom razvijenom svetu, kome toliko težimo, postoje ljudi koji su bili ili jesu protiv "parade" i verovali ili ne ostali su živi i nisu stavljeni na "stub srama", niti posuti katranom i perjem.
Tako je bilo sa španskom kraljicom, gradonačelnikom Sao Paola, gej novinarom Denom Sevidžom, Džudit Batler američkim filosofom,brojnim LGBT organizacijama itd.
Dakle nigde nije zabranjeno pravo na drugačije mišljenje koje nikoga ne vređa sem kod nas.
Zbog svega toga sasvim je ok da se neko bori za svoja prava, ali ta borba treba da bude fer, a ne neka kamuflirana priča kako bi se dobro zaradilo i tek poneko imao korist od svega.
Zato je jasno da je vaše pravo da budete gej ali isto tako imate pravo da budete i fer.

Нема коментара:

Постави коментар