Šta obično radite oko pola sedam ujutro nedeljom?
Ja najčešće spavam, kao što verujem da čini i
većina vas u to vreme.
Neko se možda vraća iz provoda ili ako ga baš
muči nesanica kuva prvu jutarnju kafu.
Nedelja je i dan kada se odlazi u crkvu, na
jutarnju liturgiju.
Nedeljom ljudi obično planiraju gde će sa
porodicom otići na neki izlet, u šetnju posebno ukoliko je lep dan. Recimo u
aprilu zna da bude lepih dana, prvih ljubavi i nekih slika koje se pamte za ceo
život.
I Zdravko Čolić je otpevao jednu od najlepših
ljubavnih pesama „April u Beogradu“ posvetivši je baš tom mesecu, baš aprilu.
Međutim nekada nedelja ujutro oko pola sedam zna
da bude i nešto drugačija.
I te slike se pamte za ceo život. Ili bi barem
trebalo da se pamte.
Takva je bila nedelja 6.aprila 1941. godine kada
je u napadu nacističke vojske Trećeg Rajha srušeno 620 zgrada u Beogradu.
Brojite samo na glas do 620 i umorićete se. 1600 zgrada je tesko oštećeno. Do
1600 ne morate ni da brojite.Tom prilikom je ubijeno izmedju dve i po i četiri
hiljade ljudi, do temelja je srušena Narodna biblioteka u kojoj je izgorelo 350
000 knjiga među kojima i dela od neprocenjive vrednosti.To je bio napad na
tadašnji Beograd , koji je imao nekoliko stotina hiljada stanovnika.
Bombardovana je Vaznesenjska crkva u vreme jutarnje
liturgije.
Bombardovanje Beograda je izvršeno od strane 234
bombardera i 120 lovaca Nemačkog Luftvafea.
Avioni su poletali iz Beča, Arada i Graca.
Četiri stotine tona bombi je tog i narednog jutra
bačeno na Beograd. Poneke i danas pronalaze kada preuređuju pojedine delove
grada.
Sve je to urađeno bez objave rata, dok su ljudi,
civili, uglavnom spavali.
Znate li gde su Jajinci?
Mesto na 11km od Avale, gde se pre rata nalazilo
strelište vojske Kraljevine Jugoslavije na kom su nacističke trupe po ulasku u
okupirani Beograd do kraja 1943. godine streljale više od 65 000 Srba, Jevreja
i Roma.
„Topovske šupe“ na Autokomandi, „Sajmište“ na
beogradskom sajmu, koji je bio jedan od najlepših objekata tog vremena,
„Banjica“ u kasarni 18. pešadijskog puka i „Milišića ciglana“ na Zvezdari, to
su bila četiri koncentraciona logora u urbanom delu glavnog grada.
To su bili jedini logori u Evropi koji su
napravljeni u urbanom području jedne prestonice. Jedini. Dakle nigde više ničeg
sličnog nije bilo.
Znate li šta je „Dušegupka“?
Pokretna gasna komora u kojoj su ubijani Jevreji
u logoru na Sajmištu. U februaru 1942. vozilo marke Zaurer je direktno iz
Berlina poslato u Beograd da bi se likvidiralo 8000 Jevreja i 500 komunista iz
logora „Sajmište“ i „Banjica“. General Ler je Adolfa Hitlera lično izvestio,
prema obaveštenju koje je dobio od predsednika vlade Nedića „da je jevrejsko
pitanje u Srbiji rešeno“.
U logoru na Banjici je ubijen i Milutin Ivković,
kapiten reprezentacije Jugoslavije koja je u Montevideu osvojila treće mesto na
Svetskom prvenstvu u fudbalu.
Znate li gde su Šumarice kod Kragujevca?
Tu je 21. oktobra 1941. godine streljano preko
2400 ljudi od čega 300 đaka, šegrta i zanatlija. Streljana su deca od 10 do 15
godina. U streljanjima narednih dana je ubijeno još oko 400 ljudi. Posle je
napisana i„Krvava bajka“. Ako znate o čemu pričam.
Znate li gde je Osnabrik?
Grad u Nemačkoj, savezna država Južna Saksonija.
Tu je oformljen oficirski logor 6-C za oficire
Kraljevine Jugoslavije, njih oko 5000 među kojima je bio i Stanislav Vinaver,
Oto Bihalji Merin, Milan Bogdanović i drugi. Tamo mi je bio deda sa tatine
strane. Sa majčine strane dvojica deda su poginuli, jedan na Pljevljima, a
drugi kod Karlovca.
E sada kada imamo
malo bolju sliku kako je izgledalo to nedeljno jutro i dani nakon toga,
onda zamislite i sledeće. U okupranom Beogradu , Radio Beograd se pretvara u Soldatensender Belgrad tj Vojni
radio Beograd na kome se svake večeri emituje pesma
“Lili Marlen”.
Svake večeri dok deportacije
ubistva, zločini i okupacija i dalje traju.
Svake večeri dok preživeli
sahranjuju najmilije.
Svake večeri dok ubijaju sto za
jednoga.
Svake večeri dok se rasčišćavaju
ruševine.
Svake večeri sa radija se čuje “Lili
Marlen”, nežna ljubavna pesma” koja direktno dira u srce vojnike Vermahta dok
širom Evrope i Jugoslavije uništavaju milione života. Dok čine nejveća zverstva
u modernoj istoriji čovečanstva i brane Firera i Bundestag do poslednjeg deteta
od 12 godina.
Pa gde su bila ta nežna osećanja
da prekinu krug smrti i užasa koji su stvorili?
Koje saosećanje treba da ima žrtva
prema svom dželatu?
Da li su milioni nastradalih u
Istočnoj Evropi imali vremena i želje da razmišljaju o poetskom izrazu “Lili
Marlen”, dok su im životi nestajali u plamenu koje su širile nacističke trupe?
Nisu.
Za sve te ljude ova pesma je
ostala simbol stradanja i patnje, simbol smrti i tragedije.
Simbol nestajanja…bez obzira što
je dirala u srce vojnike Vermahta.
Dirala toliko da nisu prestali da
sprovode svoj krvavi pir sve do potpunog uništenja 1945. godine.
Kada vas vode na streljanje, ili
kada ubijaju vaše najmilije, a usput pevuše najlepšu pesmu na svetu, da li
osećate makar olakšanje ako baš ne stižete da se divite lepoti pesničkog
izraza?
Siguran sam da ne.
Nemcima je bio zabranjen dolazak u
Kragujevac dugo vremena posle rata. Izrael nije imao nikake diplomatske veze
decenijama sa Nemačkom. Šta mislite zašto?
Zbog toga “Lili Marlen” ne sme da se
svira u Beogradu, u Srbiji.
I nije važno da li su turisti poručili pesmu ili su
hteli da je odsviraju neki domaći svirači sa željom da dobiju bakšiš za svoje
poltronstvo.
Poštovanje prema žrtvama koje su
umirale od ruke vojske koju niko nije zvao ne dozvoljava nam da se ta pesma ovde
čuje.
“U kući mrtvaca se ne peva”
napisao je jednom Crnjanski, posebno se ne pevaju dželatove pesme.
Zato je kuvar Marko Orelj bitan.
Jer je pokazao gde je linija preko koje se ne prelazi. Jer niko nema pravo da ne
poštuje nevine žrtve. Bilo gde i bilo kada.
I ne tugujte za “Lili Marlen”,
umesto toga otiđite i odnesite cveće ili upalite sveću na nekom od mesta
zločina koje je počinila nemačka vojska dok je plakala za svojom decom, svojim ženama
i devojkama, ali predano ubijala naše.
Sve što ste naveli je, nažalost, tačno i istinito. Samo, promiču mnoge poente u vezi s ovim.
ОдговориИзбришиPrvo, ne može se odobravati bahato ponašanje, ma šta da je u pitanju.
Zamislite da u prodavnici potražite Krašovu bajaderu, a na Vas skoči prodavac koji je izbegao iz Hrvatske devedestih i kome su, možda, baš te bajadere i taj Kraš podsetnik da su mu ustaše ubile dvoje dece.
Ili da grupa izbeglih iz Bosne, kojima su balije proklali pola familije, gvozdenim šipkama dočekuju sve one koji su se zaputili na koncert Dina Merlina.
Znate, mnogo toga svakog od nas nešto podseća na neku tragediju i zločin - nekog pesma, nekog Volksvagen, nekog sama Nemačka. Savezničko bombardovanje u kom je porušeno ništa manje zgrada i pobijeno ništa manje civila, takođe ima svoje podsetnike. I 1999.
Ne može se nasilje veličati. Ako treba da se nešto zaštiti i da se čuva spomen na žrtve, to treba da se uradi na nivou države, donošenjem adekvatnog zakona. U suprotnom, svi možemo vrlo bahato da sprovodimo svoje pravde i svoje zakone. Jer ko će meriti šta koga više boli i čiji su ožiljci dublji? Ako se opravda ponašanje kuvara, onda se mora i treba opravdati svaki sličan čin. A u tom slučaju nećemo dugo potrajati na ovoj zemlji.
Ne vidim da je konobar nekoga maltretirao ako je tražio da se zaustavi muzika. Tačno je da to treba da uredi država, ali ne postoji država koja će bilo kome vratiti dostojanstvo a to je suština. Ovaj tekst ne podržava nasilje već primereno dostojanstvo koje smo počeli da gubimo. Probajte u Moskvi ili Tel Avivu da otpevate Lili Marlen. Lični izbor je jedno a javni istupi drugo.
ОдговориИзбришиU Tel Avivu možeš pjevati Lili Marlen. Nemačke pare su u redu, nemačka vozila također, ali pravi pravcati SrBenda patriJota više od svega na svetu voli nemačko oružje. Dizanje spomenika onima koji su ubijali sa Nemcima je u redu. Eh licemerja.
ИзбришиNeuro Lingvistički Programirano licemerje...
Избришиhttps://sh.wikipedia.org/wiki/Masakr_u_Drugovcu
Ako se izuzme lep stil pisanja i izražavanja za koji bi ti učiteljica dala zasluženu peticu, sve ostalo je sranje kroz gusto granje i čista zamena teza.
ОдговориИзбришиNiti Lili Marlen ima ikakve veze sa bombardovanjem 6.aprila, niti su piloti Luftwafea uopšte znali za tu pesmu, jer je postala popularna tek kasnije među nemačkim vojnicima, dok je u to vreme već bila izuzetno popularna među britanskim vojnicima. Niti su je pevali okupatorski vojnici dok su streljali po Kragujevcu i Kraljevu, niti su je pevali dok su vozili dušegupke kroz Beograd, niti su je pevali dok su ubijali Jevreje po logorima u i oko Beograda. Bar ja nikada ne čuh nijedno svedočenje ljudi koji se sećaju toga vremena da je iko ikada spomenuo tu pesmu i doveo je u ikakav kontekst sa okupatorskim zločinima.
Pesma je slušana sa talasa nemačkog vojničkog radio Beoghrada, a onda ju je ubrzo zabranio Jozef Gebels, jer je smatrao da širi defetizam među nemačkim vojnicima. Što je i logično, jer ne možeš ti da slušaš pesmu kjoja ti vizuelizuje tvoju dragu koja je ostala negde tamo daleko, i stvoriš pred očima sve one poljupce, zagrljaje i seks sa njom, a onda treba da uzmeš pušku u ruke i jurišaš za rajh. Kurac će da jurišaš.
Tako da je ta pesma nepravedno okrivljena od strane zatucanih Srba koji su istoriju učili iz partizanskih filmova. Da nije bilo filma Balkan Ekspres, i te čuvene scene sa Tomom Zdravkovićem, 99% Srba ne bi znalo za pesmu Lili Marlen, baš kao što ih 99% ne zna za Vagnera i njegovu Valkiru. Vagner je redovno na repertoaru simfonijskih orkestara i filharmonija, i redovno se njegova dela uče u muzičkim školama i akademijama širom Srbije.
Naravno, Bulajić ih nije turio u svoje nakarada filmove, pa svakoliko Srblje nema negativan stav prema tom kompozitoru i njegovim delima, naročito Valkiri, koju je Hitler prosto obožavao, i koja je svakodnevno emitovana sa svih radio stanica širom 3. rajha, a Vagnerova dela su i u Gestapou vrlo rado puštali do daske sa gramofona da se ne čuju krici mučenih. I naravno, Gebels nikada nije zabranio Vagnera, za razliku od Lili Marlen, nego je šta više Vaqgner morao da se emituje i izvodi svugde, jer se to smatralo pravom arijevskom muzikom.
Pa, ako Vagner nije proteran iz Srbije, a ipak bi se mogao nazvati (ni kriv ni dužan) jednim od simbola Hitlerovog rajha, onda mi je potpuno besmisleno da se proteruje Lili Marlen, koju su nemačke vlasti zabranjivale i o kojoj nisu imale nimalo pozitivno mišljenje. Ali, Bulajić i ispodprosečno inteligentni njegovi gledaoci...
Sutra će neki novi Bulajić snimiti neki ratni film iz ovih poslednjih ratova, pa će u tom filmu snimiti kako ustaše po Krajini ubijaju i pale uz zvuke jedne od najlepših ljubavnih pesama od Parnog Valjka - Sve još miriše na nju. Pa će, onda, neki novi kuvar u nekoj novoj kafani da istrči iz kuhinje sa satarom u ruci rezigniran time zašto neko u Srbiji naručuje i svira i peva "Sve još miriše na nju" kada je ona simbol ustaških zločina nad Srbima.
Eto tako se kod Srba uči istorija i stiče mišljenje o nečemu, gledajući filmske fikcije.
I još za tvoju informaciju, Lili Marlen je prepevana na 48 jezika, od kojih i na jidiš i ruski. Znači, na jezika naroda koji su najviše postradali od strane Nemaca u tom ratu. Nemoj mi reći da su Rusi i Jevreji glupi, pa da ne znaju da je ta pesma simbol njihovog stradanja ili možda da Ruse i Jevreje nisu ubijali sa Lili Marlen na usnama, nego da je to bilo rezervisano samo za Srbe!
Stvarno više, dokle ćemo uvek i na svakom koraku iskazivati i pokazivati koliko smo neuki, neobrazovani i zatucani kao narod?
Mogu vam dostaviti program Vojnog Radio Beograda, okupiranog, gde se jasno vidi ova pesma u programu a između izveštaja iz zarobljeništva i nemačkih propagandnih programa. Datum je recimo '43 godina. Možete na miru da vidite kada su koji zločini činjeni u međuvremenu.
ОдговориИзбришиTakođe mi ne rekoste šta od navedenih podataka nije tačno.
Obzirom da mi se lično obraćate očekujem i da se predstavite punim imenom i prezimenom.
Слажем се са Драганом,човек је у праву 100%.
ОдговориИзбришиJedan Ante Pavelić nema nikakav značaj za Ruse, niti Jevreje dok za Srbe na primer Bandera ne znači ništa. Slično je i sa pesmama. Toliko o logici kojom se vodite.
ОдговориИзбриши