Umro je Fidel Kastro.
Prošlo je nešto više od tri dana kako je ova vest
obišla zemljinu kuglu i od tada smo svedoci najrazličitih reakcija javnosti, od otvorenog
radovanja u Majamiju do višednevnih „Dana žalosti“ na Kubi.
Kubanci sigurno imaju pravo i na jednu i na drugu
krajnost u svojim osećanjima.
Ono što me je ipak posebno fasciniralo su domaći „stručnjaci
opšte prakse“, od samozvanih „gurua“ sa socijalnih mreža, preko blogera svih
vrsta pa do najjednostavnijih fašista iz hobija.
Svi redom osuđuju „diktatora“
i slave njegovu smrt.
Prvo, slaviti bilo čiju smrt, braćo pravoslavci i
ateisti-naučnici, blago rečeno je nevaspitano.
Drugo, pre nego što ste krenuli da nevešto
reprodukujete vesti CNN-a i ostalih „nepristasnih“ medija trebalo je samo da se
podsetite nekoliko "sitnih" detalja.
Kuba je pre dolaska Kastra, pod diktaturom
Batiste, bila obična američka kockarnica optočena lepim ženama, gde su bogati
Ameri mogli uvek da se zabave po ne tako visokim cenama.
Procene su da je Batista za vreme svoje vladavine,
a vladao je nepunu deceniju, likvidirao oko 20 000 ljudi koji su mu na bilo
koji način bili pretnja.
Direktno podržavan od strane Amerike i njenih tajnih
službi Batista je sve što se moglo prodati na Kubi prepustio američkim
korporacijama. Od šećerne trske, preko duvana, plaža, kockarnica, hotela do južnog voća, rafinerija nafte i železnice.
Sa svojim dobrim prijateljem američkim mafijašem
Majerom Lenskim tesno je sarađivao napravivši od Kube ključno mesto za tranzit
narkotika.
I onda su se u tom „raju za život“ pojavili Fidel
i Če.
Prvo su svrgli Batisu pa su onda u „Zalivu svinja“,
kako dolikuje, dočekali invaziju koju su komšije Amerikanci organizovali.
I pobedili su i Batistu i Ujka Sema.
Batista je kao i svaki pravi diktator pobegao i
kasnije skončao u Španiji, a Amerikanci su Kubi uveli „hermetičke sankcije“.
Vidim da sada gore pomenuti „stručnjaci opšte
prakse“ lamentiraju nad tužnom sudbinom kubanskog naroda bez da igde napomenu kako
do dana današnjeg te sankcije i dalje traju.
Sećate li se sankcija u Srbiji?
Da li možete da zamislite svoju zemlju kao mesto
za jeftin provod i konzumaciju žena?
Da li možete da zamislite da vam strane firme
pokupuju sve što iole vredi?
Da li možete da zamislite da radite za bedne
plate dok mali broj bogataša uživa na vašoj grbači?
Da li možete da zamislite da se droga prodaje na
svakom koraku?
Da li možete da zamislite marionetski režim i
diktatora?
I onda da vam na kraju, pošto sve to zamislite, najviše zasmetaju Fidel i Če?
Mislim da je već prošao onaj minut do dvanaest da
se zapitamo da li je sa nama sve u redu.
Da li uopšte više imamo kičmu koja bi trebala da
nas drži uspravno?
Sudeći po komentarima na vest o smrti Fidela
Kastra, sigurno nemamo.
I da ne zaboravim, ovaj tekst obavezno čitati uz
pesmu „Comandante Che Guevara“...
Ako za to vreme ne osetite ništa to je pouzdan
znak da ste mrtvi.
Hasta siempre braćo Srbi!
Свака част!
ОдговориИзбриши